Mektiću zasmetao intervju sa Tuđmanom, ali ne i druženje sa instruktorom terorista
Apsolutni je rekorder po broju održanih pres konferencija. Za posljednjih mjesec i po – čak osam. "Miješao" se u sve i "kritikovao" svakoga - rad stilista i izgled novinara; uređivačku politiku pojedinih medija a prije svih RTRS-a; komentarisao koncerte, legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe, hadžiluk, pred kamerama iščitavao ljekarske nalaze.
Znao je ministar bezbjednosti Dragan Mektić da progovori, a najčešće samo da odgovori i na pitanja za koja je prema zakonskim aktima jedino nadležan. "Ko su selefije da mi njima dostavljamo dokaze o njihovoj radikalizaciji" govorio je. Ili "Pa mi kad bi znali koliko ima potencijalnih terorista, mi bi sad išli sve i jednom teroristi zato što je potencijalni terorista!"
Nezaobilazna tema – ipak bile su izjave i postupci kolega mu, iz političkog i javnog života. Posljednji koji se našao na podugačkoj listi "nepoželjnih govornika", bio je sin Franje Tuđmana, Miroslav. Zasmetalo Mektiću, što je na RTRS-u Tuđman mlađi progovorio o apokaliptičnoj ratnoj ulozi Alije Izetbegovića.
- Јel to nije izdaja, jel to nije poniženje 300.000 – 350.000 Srba koji su otjerani – istjerani i dio ubijen u Hrvatskoj i da ga vi dovodite sada ovdje da on priča sasvim neku drugu priču. Neku priču koja je nebitna uopšte toliko nije bitna za nas ovdje - kaže Mektić.
Da "zaštitnik" Srba iz Hrvatske, tako svesrdno "štiti" primjera radi i sarajevske Srbe, kojih je, samo iz tog grada u kojem on sada "uveseljava" novinare i građane, ubijeno ili protjerano više od 120.000, i da se na isti način suprotstavi opservacijama Bakira Izetbegovića, u dobre namjere oratora možda i ne bismo posumnjali. Ili da primjera radi “institucionalno” zna s kim se fotografiše.
- Јa idem u fitnes, imam rekreaciju, na ulici u gradu – osobe žele da se fotografišu sa mnog. On je jedna od osoba koja je želela da se fotografiše sa mnom – ja nemam pojma o kome se radi! - naglasio je Mektić.
Ako nema pojma ministar bezbjednosti, imaju novinari koje on često "podučava" novinarstvu.
"
Crni labudovi” u ratu su zločine činili protiv srpskih i hrvatskih civila, to bi valjda i “zaštitnik” Srba trebalo da zna. Tokom službovanja u Tešnju, Zejd Dukmenić je lično, pričali su svjedoci a objavljivali novinari, Šemsudinu Mehmedoviću na sto stavio ritualno odsječenu glavu zarobljenika. Kasnije je isti, prema istim izvorima, u Visočkoj Dobrinji obučavao nespremne pridošlice iz arapskih zemalja i domicilne sljedbenike. I zbog svega nabrojanog bio je blizak Aliji Izetbegoviću u ratu. U miru – njegovom sinu Bakiru. No ministar “koji obično sve zna”, kaže “pojma nema”. Negira i da mu je Dukmenić fitnes trener, što je aktuelno zanimanje Alijinog Crnog labuda u friziranoj biografiji.
Ni ministrovi "rani radovi" nisu za odbaciti – pogotovo ako je sjedio naspram britanskih i američkih novinara. I govorio – opet o miljenicima porodice Izetbegović – mudžahedinima. Dok je bio pomoćnik ministra bezbjednosti tvrdio je kako nije problem dodjela državljanstava za sve one džihadiste koji su se borili u redovima tzv. Armije BiH.
- Najčešće se ovdje radilo o slučajevima dodjele državljanstava po osnovu učešća u tzv. Armiji BiH za vrijeme rata i to je bila legalna mogućnost da se dobiju državljanstva, ali je problem u tome što su određen broj stranih državljana došli do falsifikovane dokumentacije o učešću u tzv .Armiji BiH - istakao je Mektić.
"Sabrana djela" prvog bh. bezbjednjaka i kriminaliste koji sve zna, teško je pobrojati. A biće još pres konferencija! I "vrištaće" i dalje naslovi! No ostaje pitanje – da li je i gdje je pogriješio Mektićev profesor kriminalistike sa Univerziteta u Zagrebu?