Kako je ljekar izradio krst od drveta stare vodenice
Lazar Stijak iz Tavije u opštini Kostajnica završio je Medicinski fakultet u Beogradu, a zatim specijalizirao ortopediju.
U prijestonici Srbije živi i radi na Medicinskom fakultetu kao profesor anatomije, ali nekoliko puta mjesečno dolazi u Taviju, gdje obilazi rodnu kuću i vodenicu kraj koje je odrastao.
Vođen sjećanjima iz djetinjstva i uspomenom na svog djeda Marka, koji je bio centralna figura njegovog odrastanja, 2015. renovira vodenicu, a 2020. godine od stogodišnjeg drveta od koga je bio izgrađen stari mlin odlučuje da svojim rukama napravi krst sa raspećem, odnese ga u Јerusalim i osveštanog ga postavi u hram Svete Trojice u Kostajnici.
- Mogao sam da napravim krst i od novog hrastovog drveta, ali sam htio poveznicu sa đedom koji je bio vjerujući čovjek i vodeničar do svoje smrti. On mi je uvijek bio zvijezda vodilja. To nešto Hristovo u meni je većim dijelom zasluga đeda Marka - rekao je Stijak za Srnu.
On navodi da su radovi na krstu počeli na Sretenje u Taviji, nastavljeni su tokom vaskršnjeg posta u Zrenjaninu, a iskrojeno drvo na kraju je stiglo u kancelariju profesora Stijaka na fakultetu, gdje je krst i završen.
- Svaki dio je započet i završen sa molitvom i duhovnom muzikom. Kad završim obaveze na fakultetu, zaključam se u kancelariju i radim, ponekad i do jedanaest sati uveče. Post traje sedam nedjelja, a ja sam sve završio za šest. Nisam se žurio, testirao sam svoju volju i želju želeći da uradim unikatan krst - priča Stijak.
Na Veliki petak prošle godine donio je krst na Hristov grob gdje ga je osveštao sveštenik Јorgos, a zatim ga vraća kući – u crkvu u Kostajnici.
Pričajući o svom djelu, ovaj ljekar i profesor kaže da je okrenutost prema porodičnim korijenima i pravoslavnoj vjeri koja je uslov opstanka Srba.
- Mi biramo koju ćemo ulogu imati, hoćemo li biti potrošačka nacija, nezasita i gladnija što više ima, ili ćemo ići za filozofijom da je ono što imamo sasvim dovoljno i da se treba baviti nekim bitnijim stvarima i razmišljanjima, da uživamo jedni u drugima, da razgovaramo - rekao je Stijak.
On poručuje da u tome mnogo može pomoći pravoslavna vjera, da nas odmjeri, umiri i da nam pruži koliko nam je zaista potrebno.
- Mi smo tu gdje jesmo i ne treba da odustanemo, ne zato što volimo starinu, niti zato što smo to naslijedili od djedova i pradjedova, nego zato što je to jedini ispravan put. Svakodnevica života i stalna žurba nas onemogućava da razmislimo o tome ko smo i šta smo - zaključuje Stijak.