Suđenje Dudakoviću: Pored kuće nađena lobanja i nekoliko kostiju, a u kući lokva skorene krvi
Slobodanka Јelisavac je ispričala da su njeni roditelji Nikola i Boja Budimir živjeli u selu Potkalinje u opštini Bosanska Krupa i da su ostali na kućnom pragu kada su mještani počeli bježati polovinom septembra 1995. pred takozvanom Armijom BiH.
Ona je navela da su njeni roditelji vjerovali da ih niko neće dirati, što joj je, objasnila je, rekao rođak koji je došao po njih.
- U januaru 1996. sam smogla snage i s dva brata otišla do kuće, bila je bila devastirana. Ušli smo u hodnik, u zidovima su bili meci, a na podu se skorila lokva krvi - rekla je Јelisavac i dodala da je jedan komšija kasnije pored kuće pronašao lobanju i nekoliko kostiju, te zakopao u jednu posudu o čemu je obavijestio Crveni krst.
DNK analizom je utvrđeno da je lobanja njenog oca, a da su kosti majčine, te su ih kasnije sahranili na groblju u selu.
Za svekra Gavru Јelisavca, ispričala je da je čula da je zaklan kada je sišao u Јapru i da joj je to ispričala svekrva Savka.
Na pitanje Dudakovićevog advokata da li je tražila istragu, Јelisavac je objasnila da je sve prijavila u Banjaluci, te da je policija dolazila kada je pronađena lobanja.
Svjedok Radojka Čubra je ispričala da je njena majka živjela u selu Majkić Јapra, da je bila stara i teško se kretala, ali dobrog zdravlja.
Na pitanje tužioca Marijane Čobović o dešavanjima u septembru 1995, Čubra je rekla da su mještani počeli bježati od naleta vojske, a da je njena majka ostala kući, te da je tražila kada nije došla sa izbjeglicama u Prijedor.
- Poslije sam saznala da je jednom rođaku rekla: "Nemam potrebe bježati, valjda mi niko neće ništa". Ona je preživjela Drugi svjetski rat, dvije godine je bila u Njemačkoj u logorima“ - rekla je Čubra.
Prema njenim riječima, jedan svjedok je pronašao komad lobanje blizu kuće, ali ga nikada nisu preuzeli jer su tražili da se nađu i ostali posmrtni ostaci.
Nije znala odgovoriti na pitanje Dudakovićeve odbrane kako je njena majka umrla.
Svjedok Ranko Lešić je rekao da je bio pripadnik 11. krupske brigade Vojske Republike Srpske i da su u septembru 1995. dobili naredbu za prodru u dijelove Sanskog Mosta odakle se povukla tzv. Armija BiH.
On je naveo da su idući prema Hadrovačkoj crkvi na putu ispred jedne kuće zatekli baku u crnini, koja im je ispričala kako su došla trojica vojnika, nije znala čiji su, a jedan je upucao njenog muža nakon što su se posvađali.
- Ona ga je iz hodnika sklonila ispod sećije u sobu - rekao je svjedok navodeći da je riječ o Milki i Peri Stojanoviću, te da je tijelo sahranjeno u mjesnom groblju.
Za zločine na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 ljudi, progone i uništenje vjerskih objekata, sudi se bivšem komandantu i pripadnicima Petog korpusa takozvane ABiH.
Sudi se Atifu Dudakoviću, Sanelu Šabiću, Ibrahimu Šiljediću, Safetu Salihagiću, Adisu Zjakiću, Redžepu Zlojiću, Samiru Solakoviću, Fatmiru Muratoviću, Muharemu Aleševiću, Huseinu Balagiću, Edinu Domazetu, Ejubu Koženjiću, Ibrahimu Nadareviću i Saidu Mujiću.
Suđenje se nastavlja 20. maja.