Biće moguće izmjeriti bol!
Bol je najčešći razlog zbog koga se pacijenti javljaju ljekaru ili odsustvuju sa posla. Kako ne postoje biomarkeri u krvi kojima bi objektivno moglo iz uzorka da se izmjeri bol, intenzitet ovog neprijatnog osjećanja se najčešće određuje na osnovu subjektivne procjene pacijenta. Međutim, zahvaljujući istraživanju naučnika u Masačusetsu, bol će uskoro moći da se izmjeri!
Јedna studija koja je pokušala da riješi problem hroničnog bola utvrdila je da botoks može da bude od koristi. Ova supstanca pomaže kod migrena, a injekcije botoksa se koriste i protiv bola u vratu i leđima i glavi. Za razliku od standardne injekcije, koja ublažava bol tri dana, botoks paralizuje živce i do tri mjeseca.
Pokušaj da se "zaviri" u mozak ljudi uz pomoć skenera nije novost. Uz pomoć magnetne rezonance stručnjaci Univerziteta u Čikagu utvrdili su da su kod osoba koje imaju hronični bol, regioni mozga koji bi trebalo da budu u stanju mirovanja konstantno aktivni. Ovo saznanje bi moglo da objasni zašto ti ljudi pate od problema pažnje, loše spavaju, uznemireni su, pa čak i depresivni. Hronični bol očigledno mijenja i način na koji ljudi prerađuju informacije koje nemaju nikakve veze s tim bolom, zaključak je američkih stručnjaka.
Naime, magnetnom rezonancom je ustanovljeno da se kod njih neki regioni mozga odmaraju u mnogo manjoj mjeri nego kod osoba koje ne muči bol. Između ostalog, prednji region korteksa, zadužen za emocije, konstantno je aktivan. Čikaški istraživači su pratili rad mozga 15 dobrovoljaca sa hroničnim bolom u leđima i isto toliko zdravih ljudi, koji su imali zadatak da na ekranu kompjutera prate pokretni objekat. I jedna i druga grupa dobro je obavila zadatak, ali se ispostavilo da su osobe koje pate od hroničnog bola za to aktivirale čak 50 puta veći dio mozga od ispitanika iz kontrolne grupe. Čikaški tim na osnovu toga zaključuje da je očigledno da stalni bol mijenja funkcionisanje mozga, tako da ono liči na rad ovog organa kod osoba koje pate od kognitivnih oštećenja.
Hroničnim se smatra stalni bol koji traje više od šest mjeseci poslije povrede. Statistički podaci pokazuju da sa hroničnim bolom živi oko 20 odsto odraslog stanovništva. Svaki peti koji ima hroničan bol je izgubio ili promijenio posao zbog njega. Trećina pacijenata smatra da trpi veoma intenzivan bol, a 20 odsto je zbog bola upalo u depresiju.
Prag osjetljivosti je nasljedan
* Teško je izmjeriti intenzitet bola kod pojedinca, jer pored fizičke on ima i psihičku, socijalnu i kulturološku komponentu.
* Neki ljudi iskazuju ekstremnu nelagodnost od sasvim malih povreda, dok drugi osjećaju slab ili čak nikakav bol nakon zadobijanja višestrukih povreda.
* Ne postoje objektivne metode utvrđivanja i mjerenja bola, a u klinikama širom svijeta najčešće se koriste metode upitnika koje pacijent popunjava.
* Prag senzibilnosti je nasljedan i vezuje se za GCH-1, gen hromozoma 7. Oko četvrtina ljudi na svijetu ima poseban tip ovog gena, koji je zadužen da štiti od bola, pa oni bolje podnose tegobe.
* Bolna stanja su često izazvana artritisom, bolovima u leđima ili mišićima, glavoboljama, jakim virusnim infekcijama ili bolestima zavisnosti.
* Hronični bol više pogađa žene nego muškarce.
* Najčešća vrsta hroničnog bola u svijetu je hronični bol u leđima.
* Smatra se da se najjači hronični bol javlja u poodmaklim fazama kancerogenih bolesti.
* Istraživači u Hamburgu su 2007. godine otkrili da hroničan bol može da promijeni strukturu mozga pacijenta. Fenomen je ustanovljen kod oboljelih od fantomskog bola, hroničnog bola u leđima, "šetajućeg bola", fibromijalgije i dva oblika hroničnih glavobolja.