Ćeranić: Referendum - jedini način da se ispoštuje princip dobrovoljnosti
Piše: Predrag Ćeranić, stručnjak za bezbjednost
Odluka Ustavnog suda BiH o knjiženju vojne imovine, pozdravljena je od NATO-a, a odmah zatim od SDA i Bakira Izetbegovića, što ukazuje na naručioce ove antidejtonske presude Republici Srpskoj.
Može li Ustavni sud da se ponaša kao ustavotvorac, smije li donositi neustavne odluke? Kao i ranije, ključne odluke se donose preglasavanje sudija predstavnika Republike Srpske, i uz glasove stranih sudija. Veliki Žep, najpoželjnija lokacija za NATO, odavno je na listi želja Alijanse.
Ustavni sud postiže i drugi, nimalo beznačajan cilj - teritorija Srpske se urušava, postaje poput leopardove kože prošarana imovinom BiH, a kruni se i Dejtonom zagarantovanih 49 odsto teritorije. Ujedno, na taj način će BiH biti na Manjači, u kasarni Kozara, u Mrkonjić Gradu, a ne samo u Sarajevu. NATO ne taji svoj politički karakter. Kao i prilikom angažovanja Oružanih snaga BiH za obilježavanje Dana Republike Srpske, pokazala se politička bliskost s partijom Bakira Izetbegovića.
Sve su to razlozi da se javno i široko podrži stav predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da se neosnovana odluka Ustavnog suda BiH ne prihvati, a o pristupanju NATO Srpska izjasni na referendumu. To je jedini način da se ispoštuje princip dobrovoljnosti za koji se deklarativno zalaže Alijansa.
Organizovanju referenduma treba da prethode javna debata, tribine, okrugli stolovi, iznošenje stavova "za i protiv", čelnici NATO da iznesu argumente i ubijede stanovništvo u ispravnost odluke o pristupanju ovom savezu. Naravno, i onima koji se tome protive treba dati prostor za iznošenje stavova.
To što su susjedne zemlje, Hrvatska i Crna Gora, postale članice NATO ne obavezuje BiH, koja je specifična po ustavnom uređenju jer se sastoji od dva entiteta, i u kojoj su tri naroda konstitutivna. Nije ni Austrija u NATO, iako jeste okruženje. Nisu ni Švajcarska ni Irska, ni Švedska ni Finska. I, najvažnije, nije Srbija.
Inicijativu predsjednika Republike da se o pristupanju u NATO raspiše referendum, lider SDS-a Vukota Govedarica nazvao je nepromišljenom i manipulacijom, ističući da je SDS neće podržati. Šta očekivati od nekoga kome vojna obaveza ništa nije značila ni u vrijeme kada se vodila bitka za biti ili ne biti srpskog naroda? Ali, SDS, koji se nije libio da stane u zaštitu svog naroda u zla vremena, začuđuje.
Svako podsjećanje na NATO, za Republiku Srpsku, i Srbe uopšte, je bolno. NATO se u proteklom ratu otvoreno stavio na stranu naših protivnika. Bombardovao je položaje Vojske Republike Srpske i Vojske Srbije i Crne Gore. Brojne civilne žrtve i porušena infrastruktura, oteto Kosovo, žive su rane.
Isprobana su i nova oružja - municija sa osiromašenim uranijumom. Posljedice se i dalje osjećaju, podjednako kod onih koji su morali napustiti bombardovana i kontaminirana područja, i kod onih koji su nastavili živjeti na njima, ili se u iste doselili. O tome svjedoči broj malignih oboljenja. Stotine godina biće potrebno da otrov iz zemlje i vode više ne bude predstavljao opasnost.
BiH ima Agenciju za radijacijsku i nuklearnu bezbjednost za čiji rad se odvajaju značajna finansijska sredstva, ali se ta agencija o ovom pitanju javno ne izjašnjava. Ne možemo da se ne zapitamo šta ona radi i koja je svrha postojanja ove agencije, ako se prećutkuje teme poput kontaminiranih područja i zaštita stanovništa koje je izloženo radijaciji.
NATO je imao motive za vojne intervencije protiv srpskih snaga, jer je nakon disolucije SSSR i raspada Varšavskog ugovora trebalo pronaći razloge za dalji opstanak ove organizacije s obziroma da protivnik zbog kojeg je Alijansa osnovana više nije postojao. Američki predsjednik Donald Tramp je otvoreno ukazao na nefunkcionalnost i nepotrebnost NATO, najavio je i povlačenje Sjedinjenih Država iz ovog saveza.
Protiv koga je danas NATO usmjeren, ko su protivnici? Teroristi? NATO se ne bori protiv terorizma ili se rezultati te borbe, ako i postoji, ne vide. Čak su u Briselu, gdje je sjedište NATO saveza, izvođeni teški teroristički napadi.
NATO svoje snage koncentriše na Baltiku zbog fantomske "ruske prijetnje". Alijansa se priprema za pohod na Rusiju, i to je razlog za žurbu na Balkanu, kako bi se zemlje koje su još izvan NATO, vojno svrstale. NATO ne želi da ima za leđima svojeglave i nepokorne Srbe, koji su se usudili da u vrijeme kada je nacistička Njemačka pokorila skoro cijelu Zapadnu Evropu dignu ustanak. To ni Hitler nije želio ali, iako je s tadašnjom jugoslovenskom vladom Cvetković-Maček potpisao ugovor o pristupanju Јugoslavije Trojnom paktu, nije uspio, jer nije s narodom postigao sporazum.
Ulazak u Sjevernoatlantski savez nije nagovještaj pristupanju EU. Zapadnom Balkanu namijenjena je uloga predvorja EU, zone koja nije ni evropska ni ruska, već područje s jeftinim resursima i radnom snagom, tržište. Za Amerikance to je poligon za različite operacije i eksperimente, idealan za destabilizaciju EU.
Izvor: Srna