latinica  ћирилица
02/07/2016 |  16:06 | Autor: Agencije

Pronađeni Budini posmrtni ostaci? (VIDEO)

U 1000 godina staroj pećini u Kini pronađen je zlatni kovčežić koji bi mogao da predstavlja jedno od najvećih otkrića u istoriji arheologije.
Budini posmrtrni ostaci - Foto: Screenshot/YouTube
Budini posmrtrni ostaciFoto: Screenshot/YouTube

Tim arheologa pronašao je u Nanđingu 2010. godine. fragmente kostiju koji bi mogli da pripadaju Budi - putujućem učitelju, mudracu i osnivaču budizma.

Arheolozi su u pećini pronašli hram, ispod kojeg se nalazila kripta. U kripti je pronađen veliki kameni kovčeg koji je sadržao "stupu", ukrašeni oltar namijenjen meditaciji.

Riječ je o intarziranom objektu visine 117 centimetara i šitine 45 centimetara, načinjenom od sandalovine, zlata i srebra, u kojem su pronađene kosti budističkih svetaca, piše portalLiveScience".

Oltar krasi natpis u kojem se navodi ime njegovog ktitora i graditelja, a nabrojana su i imena svetaca čiji su ostaci bili smješteni u kovčeg.

U oltaru je pronađen srebrni kovčeg dužine 20 centimetara, u koji je bio smješten još manji, zlatan kovčežić, nešto kraći od 8 centimetara. On je sadržao dio lobanje, za koju se pretpostavlja da pripada Budi.

Kako je kovčeg u kovčegu bio zaključan u oltaru, a oltar zaključan u kameni kovčeg u krpiti pod hramom, naučnci ističu da je pronađeni sadržaj imao izuzetan značaj za monahe jer su uložili naročit trud u to da relikvije budu sačuvane.

Natpis priča priču o tome na koji način je kost Budine lobanje dospijela u zlatni kovčežić.

Prema predanju muškarca zvanog Deming, Budino tijelo kremirano je na rijeci Hiranavati, a posmrtne ostatke tadašnji kralj podjelio je na hiljade djelova, od kojih je 19 odneseno u Kinu. Јedan od tih 19 djelova upravo bi trebalo da bude parče lobanje koja je pronađena u kovčežiću.

Relikvije su u prošlosti zbog ratnih sukoba premještane nekoliko puta, sve dok car Čenčong u 11. vijeku nije sagradio hram u kojem su provele narednih 1000 godina.

Kosti su po otkrivanju premještene u lokalni hram Ćisja, gdje se nalaze i danas.

Istraživanje je objavljeno u magazinu Kineske kulturne relikvije.