latinica  ћирилица
27/05/2016 |  19:13 | Autor: klix.ba

Rak debelog crijeva sve češći i kod ljudi mlađih od 50 godina

Јedna od novijih američkih studija je pokazala kako je broj osoba mlađih od 50 godina koje oboljevaju od raka debelog crijeva u posljednjih deset godina povećan za više od 11 posto.
Ilustracija (Foto: Thinkstock) -
Ilustracija (Foto: Thinkstock)

"Naša istraživanja su pokazala kako bi zdravstveni radnici morali biti više fokusirani na otkrivanje ranih simptoma kod mladih pacijenata, čime bi se smanjila stopa smrtnosti", kaže vođa istraživanja dr. Eli Suton sa Maunt Sinaj Vest bolnice u Njujorku i dodaje:

"Zaista nam nije jasno zbog čega je rak debelog crijeva postao učestaliji kod mlađih pacijenata. Možemo samo pretpostavljati da je to zbog upalne bolesti crijeva, gojaznosti ili promjene u načinu prehrane, iako nemamo tačne dokaze za to".

Za potrebe istraživanja naučnici su koristili podatke više od milion oboljelih od raka debelog crijeva u periodu od 2004. do 2013. godine.

Studija je objavljena u 25. izdanju medicinskog žurnala "Cancer".

Rak (karcinom) debelog crijeva jedna je od najčešćih zloćudnih bolesti kod oba spola. Hirurški zahvat je osnovni oblik liječenja, a prognoza ovisi o stadiju bolesti u trenutku postavljanja dijagnoze.

Rak debelog crijeva može započeti u njegovom početnom dijelu koji se nastavlja na tanko crijevo (cekum), u glavnom dijelu debelog crijeva (kolon) ili u donjem dijelu debelog crijeva (rektum). Bolest uglavnom započinje postupno i u većini slučajeva klinički se manifestuje znakovima poremećaja crijevne funkcije (zatvor, proljev, promjene debljine stolice...), krvlju i/ili sluzi u stolici te općom slabošću, gubitkom tjelesne težine i slabokrvnošću (anemijom).

Napredovanjem bolesti osim crijevne stjenke zahvata okolne limfne čvorove, a kasnije se širi i na udaljena područja kao što su jetra, pluća i kosti. Tada se mogu javiti smetnje koje su odraz zahvaćenosti tih organa (bol i lomovi kostiju, žutica, kašalj...)

Rak debelog crijeva drugi je najčešći oblik raka kod muškaraca (poslije raka pluća) i kod žena (poslije raka dojke).