Kada je bol u leđima opasan?
Problem je u tome što su simptomi SI slični onima koje izazivaju druga akutna i hronična oboljenja, prije svega kičmenog stuba. U pitanju je bol lociranom na lijevoj ili desnoj strani donjeg dijela leđa, koji se širi ka sjedalnoj regiji i pojačava prilikom fizičkog napora, sjedenja, stajanja ili ustajanja iz sjedećeg položaja, što ograničava opštu pokretljivost i dovodi do ukočenosti. Kako nastaje sindrom sakroilijačnog zgloba, koliko je opasan, na koji način se dijagnostikuje i liječi, da li možemo da ga spriječimo, čitaocima "Života plus" otkriva dr Slaviša Zagorac, ljekar Klinike za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju Kliničkog centra Srbije, koji je na prijedlog prof. dr Marka Bumbaširevića postao član Udruženja "Sacroiliac Medical Expert Group" u Njemačkoj.
Sakroilijačni zglob je mjesto na kojem se spajaju kičmeni stub i karlica. Njegova uloga je da prevashodno prenosi težinu sa gornjeg dijela tijela na donje ekstremitete. Priroda je udesila tako da on može da trpi tu vrstu opterećenja, koje je izuzetno veliko.
U gornjem dijelu je povezan ligamentima, vezivnim strukturama, dok donji dio predstavlja sinovijalni zglob sa hijalinom hrskavicom na površini i podložan je degenerativnim promjenama kao i ostali zglobovi u našem tijelu. Anatomski gledano, sa 17,5 kvadratnih centimetara zauzima veliku površinu. U normalnim okolnostima, pokreti u njemu su minimalni, od dva do četiri milimetra u svim pravcima.
Kako i zašto dolazi do bola?
Bol može da bude akutni, usljed nošenja teških predmeta ili naglog okretanja, kao i pada na bok. Moguće je i da dođe do kidanja ligamenata i mišića zgloba u slučaju dejstva velike sile, na primjer kod saobraćajnih nesreća, padova sa visina. Hronični bol se javlja kao posljedica degenerativnih oštećenja i karakterističan je za stariju populaciju. U ugroženu kategoriju spadaju i trudnice, koje ćete zateći kako se drže za donji dio leđa jer trpe veliko opterećenje.
Koji su najčešći simptomi oboljenja?
Јavlja se bol u donjem dijelu leđa, uglavnom izraženiji na jednoj strani i širi ka sjedalnoj regiji. Ponekad se osjeća i u nogama, pa dobodi do zablude da je u pitanju išijas. Pacijenti se često žale da se bol pojačava kada trče, nose teret, sjede, čak i tokom spavanja. Međutim, problem je u tome što se ovi simptomi javljaju i kod drugih akutnih i hroničnih oboljenja, tako da se nerijetko zanemaruje mogućnost da je uzrok bola ovaj sindrom. Јedan od osnivača "Sacroiliac Medical Expert Group" naglašava da nikada nećete razmišljati o sakroilijačnom zglobu ako ne pomislite na njega. To znači da je određena sumnja preduslov za dobru dijagnozu.
Šta još ukazuje na sindrom SI?
Ljekar bi prvo trebalo da detaljno razgovara sa pacijentom. Moramo da čujemo njegovu priču i saznamo kakve bolove osjeća, na kojim mjestima, da li se pojačavaju u određenom položaju i pri nekom pokretu, da li je preživio traumu... Poslije ozbiljne anamneze, pogotovo o karakteru bola, slijedi pregled. Najprije se pristupa palpaciji zgloba da bi se identifikovalo osjetljivo mjesto, a zatim radi pet provokativnih testova, tako što se pacijent stavlja u određene položaje. Bar tri testa moraju da budu pozitivna da bismo potvrdili dijagnozu, potom radimo rendgenske snimke karlice i kičmenog stuba ili se odlučujemo za skener, koji je u ovom slučaju suvjeren. Važno je da se isključe svi drugi uzroci, od virusa do malignih oboljenja.
MLADIMA STRADA KIČMA - Više ne važi pravilo da kičma strada sa godinama, jer vlada opšta epidemija bola. Postoji pošalica da 85 posto mladih osjeća bol u leđima, a preostalih 15 vjerovatno nema kompjuter. Način života, neaktivnost, dugo sjedenje, kao i stres su preduslovi za ovo oboljenje - ističe naš sagovornik.
Koja terapija se primjenjuje?
Liječenje podrazumijeva primjenu ljekova protiv bolova uz fizikalnu terapiju i vježbe za jačanje trbušne muskulature i leđa. Cilj je da se smanji napetost mišića i zaustave upalni procesi, a potom ojača taj dio tijela. Preporučuju se i lokalna infiltracija i denervacija zgloba. Ako kombinacija anestetika i kortikosteroida ne pomogne, ostaje hirurška intervencija. To je sakroilijačna fuzija, mini invanzivna metoda kojom se u zglob ubacuje dva, tri zavrtnja.
Kada je neopdhona hiruruška intervencija?
Odlaže se sve dok se ne iscrpe neoperativne metode. Tek kada je zglob veoma oštećen, odlučujemo se za fuziju. Zato je važno da pacijent ispoštuje savjete ljekara, jer se vježbama i promjenom načina života može mnogo postići i izbjeći intervencija.
Kako zdrave osobe mogu da spriječe da vremenom dođe do oštećenja i bolova u sakroilijačnom zglobu?
Nepisano pravilo je da treba da izbjegavamo dugo stajanje i sjedenje, a forsiramo ležanje i šetnju. Ako smo prinuđeni da sjedimo po sedam-osam sati na poslu, važno je da na svakih sat i po ustanemo, protegnemo se, napravimo dva-tri čučnja, prošetamo. Trebalo bi izbjegavati nošenje tereta, a svako podizanje istog da bude iz čučnja. Nepravilan položaj tijela povećava pritisak na mišiće i ligamente, a to pojačava rizik da dođe do povrijede sakroilijačnog zgloba. Pješačenje i plivanje su melem za leđa, tako da bi trebalo da ih uvedemo u svakodnevicu.
OPREZNO SA KORTIKOSTEROIDIMA
Mnogi pacijenti ne gledaju blagonaklono na liječenje kortikosteroidima, odnosno blokadama?
"Kortikosteriodi nisu šećerna vodica, što znači da nisu bezopasni. Neophodno je da se prije ove terapije razgovara sa pacijentom, da se provjeri i utvrdi da li ima određena maligna, hormonalna ili inflamatorna oboljenja, kako bi se izbjegle eventualne nus pojave. Kortikosteroidi djeluju lokalno, na mjestu gdje se apliciraju i daju se tri puta tokom tri nedjelje, a potom se pravi pauza od godinu dana. Pozitivan efekat može da se javi već dan nakon prve terapije", objašnjava Zagorac.