Zašto imamo utisak da vrijeme leti?
Čini vam se da niste ni trepnuli, a radna nedjelja je već prošla. Stiže proljeće, a imate utisak da ste se nedavno vratili sa mora. Bliži vam se rođendan, a jedino o čemu razmišljate je kako je moguće da već duvate 40 svjećica. A, onda sretnete dijete daljeg rođaka i gledate ga kao da je vanzemaljac, jer pred sobom vidite tinejdžera koji je u "vašoj glavi" juče rođen. U jednom trenutku, u nevjerici primjećujete da vrijeme zaista leti...
Vrijeme prolazi kao i uvijek, ali naučno je dokazano da što smo stariji, imamo utisak da leti. Јoš 1890. godine psiholog Vilijam DŽejms je objasnio da, kako starimo, vrijeme se ubrzava jer u odraslom dobu manje ima događaja za pamćenje. U djetinjstvu se mnogo toga dešava po prvi put, od polaska u školu, preko poljupca, do putovanja, što čini da vrijeme prolazi sporije. S druge strane, zbog manjka novih iskustava u zrelijem dobu stiče se utisak da se dani i nedjelje "spajaju" i da se nismo ni okrenuli, a već je stigao novi Božić. U studiji iz 60-ih godina prošlog vijeka, tek punoljetni ispitanici opisivali su vrijeme kao miran okean bez pokreta, dok su ga oni koji u osmoj deceniji poredili sa brzim vozom.
Dodatni odgovor na pitanje zašto nam vrijeme leti kad odrastemo, pruža studija Univerziteta u Minhenu iz 2005. godine. Svi ispitanici, bez obzira na starost, a imali su od 14 do 94 godine, vjerovali su da vrijeme izraženo manjim intervalima, poput nedjelje ili mjeseca, brzo prolazi. Ali, kada su ispitanicima postavili pitanje koliko vam je brzo protekla prethodna decenija, naučnici su primijetili da je sa starošću izraženiji utisak da vrijeme leti. Najjači je u 50. godini, što znači da nam najbrže prolete četrdesete. Ako je za utjehu, utisak protoka vremena poslije toga ne raste i ostaje nepromijenjen do kraja života. Takođe, ispitanici od 20 do 59 godine su najčešće upotrebljavali frazu pritisak vremena, što se objašnjava mnoštvom zahtjeva koje ljudima u tim godinama život svakodnevno isporučuje. U tom smislu, ne ide nam na ruku život u 21. vijeku koji pred nas postavlja mnoštvo zahtjeva.
Psiholozi imaju objašnjenje i za naizgled paradoksalnu pojavu da "godina prođe, a dan nikad". Prilikom monotonih i veoma poznatih svakodnevnih aktivnosti, poput čekanja u redovima ili putovanja na posao, vrijeme se razvuče jer nam se ništa ne dešava, a mozak nema nikakvih informacija koje bi trebalo da svari. Zato, na kvalitetno provedenim odmorima i putovanjima vrijeme prolazi znatno sporije, jer doživljavamo nova iskustva.
I upravo je u tome trik. Vrijeme zaista možemo usporiti i to tako što ćemo obraćati pažnju na ono što nam se događa i primjećivati stvari oko sebe. Drugim riječima, potrebno je da usvojimo filozofiju života sada i ovdje. Da ne dozvolimo da nam dani prolaze u rutini. I da isključimo autopilot i počnemo da upravljamo svojim životom.