latinica  ћирилица
01/03/2016 |  21:29 | Autor: Agencije

Gojazni pamte slabije od mršavijih?

Gojazni ljudi pamte slabije od svojih mršavijih prijatelja, pokazalo je istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu "Journal of Experimental Psychology".
Debeli ljudi - Foto: ilustracija
Debeli ljudiFoto: ilustracija

Istraživanje sprovedeno na 50 dobrovoljaca pokazalo je da je gojaznost povezana s lošijim "epizodnim pamćenjem", zahvaljujući kojem se osoba može sjetiti scenarija iz prošlosti s početkom, sredinom i krajem. To je prirodan oblik pamćenja, jer mozak na taj način lakše slaže sjećanja, a osoba svoj život vidi kao hronološki slijed događaja koje dijeli u poglavlja s obzirom na najvažnije događaje i prekretnice.

Epizodno pamćenje vrsta je dugoročnog pamćenja koje se formira u dijelu mozga pod nazivom dorzalni hipokampus, a zaslužan je za autobiografska sjećanja, na primjer, sjećanje na posljednje druženje sa prijateljima, ali i posljednji konzumirani obrok. Stručnjaci za gojaznost sve češće proučavaju vezu između dorzalnog hipokampusa i epizodnog pamćenja jer se smatra da ima važnu ulogu u regulaciji ishrane.

Rezultati istraživanja pokazali su da je kod gojaznih ljudi sjećanje na nedavni obrok manje snažno, zbog čega češće posežu za novim obrokom. U testu pamćenja učestvovalo je pedeset osoba čiji je indeks tjelesne težine iznosio od 18 (zdrava težina) do 51 (vrlo gojazne osobe). Njihov zadatak je bio da "sakriju" predmete u različita vremenska razdoblja i u različite situacije prikazane na kompjuterskom ekranu. Kasnije se od njih tražilo da se prisjete šta su sakrili, kada i gdje.

Gojazne osobe imale su za 15 odsto slabiji rezultat od mršavijih ispitanika iz istraživanja. Kod osoba s većim indeksom tjelesne težine primjećena je slabija slikovitost kada je o pamćenju riječ, ali nisu ništa zaboravile, rekla je za Bi-Bi-Si dr Lusi Čik sa Univerziteta u Kembridžu. Istraživanje upućuje na to da slabije sjećanje na nedavno konzumiran obrok koji ostavlja slabiji trag u pamćenju gojaznih ljudi vjerovatno utiče i na njihovu slabiju sposobnost regulisanja količine hrane i obroka kasnije, zaključuje doktorka Čik.