Hikikomori ili tiho povlačenje, bolest današnjice
Hikikomori ("tiho povlačenje") poznatiji je kao sindrom koji za posljedicu imaj izolaciju djeteta ili mlađe osobe (15 do 35 godina) u sobi uz dugotrajnu ili konstantnu upotrebu računara ili gedžeta. Osobe izbjegavaju kontakt sa drugim osobama, jedu u sobama, izlaze tek ponekad. Zanemaruju ličnu higijenu, zdravlje i nemaju prijatelje. Smetnje mogu trajati godinama.
U Јapanu je izdat alarm kada je Ministarstvo zdravlja utvrdilo kako od hikikomori sindroma pati oko milion osoba u mlađoj životnoj dobi, prvenstveno muške populacije. Veličinu problema oslikava činjenica da od hikikomori sindroma boluje u Јapanu više ljudi nego od šizofrenije, depresije i bipolarnog poremećaja raspoloženja u istoj dstarosnoj grupi.
Današnja populacija mlađih ljudi u rasponu od adolescenata do srednje životne dobi neraskidivo je vezana za upotrebu računara, tableta ili smartfona. Uz brojne koristi sve su češće pojave štetnog djelovanja interneta i igrica na zdravlje djece i mlađih odraslih osoba. Djeca satima igraju igrice, komuniciraju putem društvenih mreža ili prate internet zanemarujući fizičku aktivnost, druženje uživo sa drugim mladim ljudima, češće "gube noći igrajući igrice", komunicirajući isključivo sa virtualnim svijetom interneta.
Međunarodna klasifikacija bolesti ICD 10, kao i američka klasifikacija DSM 5 ne poznaje zavisnost od interneta ili računara kao dijagnostički entitet, iako ga zadnja verzija američke DSM 5 klasifikacije stavlja u grupu poremećaja koji treba da imaju dodatnu potvrdu i istraživanje. Tehnologija interneta i igrica razvila se u Јapanu pa su tamo pred više od 25 godina uočene prve smetnje vezane za prekomerno korišćenje interneta ili igrica.
Svaki pokušaj nasilnog prekida upotrebe računara ili gedžeta kod te populacije može dovesti do agresivnosti (auto ili hetero) oboljelog, dalje i teže izolacije, a opisani su slučajevi samoubistva bolesnika. U Јužnoj Koreji između 70 i 80 odsto populacije adolescenata u dobi od 15 do 18 godina boluje od zavisnosti od kompjutora. Zadnjih godina slučaji hikikomori sindroma, prijavljeni su iz brojnih zemalja "zapadnog svijeta", brojevi su za sada relativno niski, a očekuje se rast obolelih. Beg
Računari, tableti i smartfoni danas su široko dostupni i jeftini. Nude veoma šareni virtualni svijet koji je privlačan i ne traži nikakve odgovornosti, kvalitet ili trud. Možeš biti šta hoćeš i koliko hoćeš, a pritiskom dugmeta off ili on mijenjaš virtualnu realnost kako želiš.
S druge strane nezainteresovanost, nebriga ili prevelika popustljivost roditelja u vaspitanju djece u značajnoj mjeri prepušta djecu nekontrolisanoj i nedoziranoj upotrebi računara. Prekomjerno i nekritično korišćenje računara i igrica može kod djece dovesti do bijega u virtualni svijet, a time i do ozbiljnih smetnji u razvoju, zdravlju, socijalizaciji i integraciji djece i mladih ljudi.
Opasnost ne prijeti samo od previše vremena provedenog na računaru ili pametnom telefonu, radi čega se može javiti socijalna izolovanost i smanjenje socijalnih kontakata, odnosno zanemarivanje porodice i prijatelja, smanjenje djelotvornosti u školi ili na poslu, hronična neispavanost i/ili gubitak ritma sna, smanjena tjelesna aktivnost, zdravstveni problemi. Tu su i problemi s vidom, rukama, kičmom zbog dugotrajnog sjedenja, razdražljivost i depresivnost.