latinica  ћирилица
15/07/2015 |  08:33 | Autor: B92

Čovječija ruka primitivnija od šimpanzine?

Stisnute pesnice za odbranu, pokretan, rotirajući palac koji omogućuje obavljanje najraznovrsnijih radnji - ruka je omogućila čovjeku veliku evolucionu prednost, ali da li je to zaista tako?

Naime, tim američkih i španskih naučnika tvrdi da je čovječija ruka primitivnija od ruke našeg najbližeg živog ''rođaka'' - šimpanze.

Ljudska ruka je zapravo sličnija ruci posljednjeg zajedničkog pretka kog su šimpanza i čovjek dijelili prije više miliona godina.

U svojoj studiji, objavljenoj u časopisu "Nature Communications", istraživači napominju da je struktura ruke modernog čovjeka više primitivna nego što je rezultat evolucije u kontekstu izrade kamenog oruđa.

Ruka šimpanzi i orangutana se najviše promijenila od odvajanja ove dvije vrste u novu granu porodičnog stabla hominida. Njihovi prsti su postali duži u odnosu na palac što im je omogućilo lakše kretanje po drveću.

U poređenju sa njihovom, čovječija ruka ima duži palac u odnosu na ostale prste, što omogućava ljudima da lakše hvataju predmete.

Postoji široko rasprostranjeno mišljenje među paleontolozima da je posljednji zajednički predak (LCA) ljudi i majmuna, čiji je identitet do danas ostao nejasan, bio prototip šimpanze sa rukama šimpanze.

Tim predvođen Serhijom Almesihom sa Univerziteta DŽordž Vašington doveo je tu teoriju u pitanje.

Istraživači su analizirali proporcije ruku ljudi kao i ruku živih i fosilizovanih majmuna kako bi dobili što bolju sliku evolucije i otkrili da se ljudska ruka veoma malo promijenila od LCA.

- Zaključak koji se neizbježno nameće je da kada su hominini (pleme potporodice Homininae koje obuhvata samo vrste čovjek (Homo), šimpanza (Pan) i njihove izumrle pretke) počeli da sistematično izrađuju kameno oruđe, najvjerovatnije prije 3,3 miliona godina, njihove ruke su bile, imajući opšte proporcije, gotovo identične našim danas - rekao je Almesiha za AFP.

- A ako je ljudska ruka prilično primitivna, to znači da su "relevante" promjene koje su podstakle pojavu široko rasprostranjene kulture upotrebe kamenog oruđa najvjerovatnije posljedica neurološkog, a ne manuelnog rada, tj. da je naš mozak bio taj koji je omogućio prilagođavanje - objasnio je on.