Najveću knjigu na svijetu pisao sam Lucifer!?

Misteriozna knjiga je dobila naziv "Đavolja biblija" jer se na koricama krije živopisna slika samog Satane - za koju se vjeruje da je Lucifer sam naslikao, poput svojevrsnog potpisa.

Najstarija i najveća srednjevjekovna knjiga na svijetu debela je 22 centimetra i duga skoro metar. Budući da je teška 72 kilograma, potrebna su dva čovjeka da bi je podigli - ali sve to je, prema predanju, napravio jedan monah iz sada uništenog češkog benediktinskog manastira u Podlažicu. I to za jednu noć.

Knjiga je toliko velika da je, prema procueni naučnika koji već godinama pokušavaju da razriješe misteriju Đavolje biblije, bilo potrebno 160 životinjskih koža da bi se napravio pergament za nju.

Međutim, i pored silnih naučnih istraživanja, kako je tačno nastala ova knjiga ostaje misterija. Prema legendi, napravio ju je jedan monah u 13. vijeku. On je prekršio svoje monaške zavjete i zbog toga je osuđen da bude živ zazidan. Međutim, da bi izbjegao strašnu kaznu, ponudio je da u roku od jedne noći napiše knjigu u kojoj će biti sadržano sve ljudsko znanje.

Kako se noć bližila kraju, monahu je postajalo sve jasnije da se latio nemogućeg zadatka. Tada se obratio đavolu za pomoć - ponudio mu je svoju dušu u zamjenu za pomoć oko pisanja knjige. Lucifer je pristao, a kao svoj potpis ostavio je živopisan autoportret na stranicama ove knjige.

Naučnici se slažu da je apsolutno neizvodljivo da se ovoliko djelo napravi u roku od jedne noći. Štaviše, potrebno je najmanje pet godina rada da bi se rukom napisala ovolika knjiga - tvrdi Nacinalna geografija. I to ne računajući ilustracije. Ali jedno je sigurno - Đavolju bibliju je definitivno napisao jedan čovjek, kažu naučnici. To se vidi po načinu korišćenja mastila i po rukopisu.

- Autor je očigledno bio opsednut nečim da napravi takvo remek-djelo. Da li se radilo o moći svjetlosti ili tame, ostaje nepoznato - navodi se u jednom od mnogobrojnih izvještaja.

U ovoj knjizi se nalazi kompletna Vulgata, latinska Biblija, kao i pet drugih tekstova. Počinje sa Starim Zavjetom, a nastavlja se "Јevrejskim starinama", djelom Јosifa Flavija, potom "Enciklopedijom etimologije" Isidora od Sevilje, pa zbirkom medicinskih djela Hipokrata, Teofila i drugih, konačno Novim Zavjetom, i na kraju "Bohemijskom hronikom" Kozme od Praga.