latinica  ћирилица
09/04/2015 |  09:20 | Autor: Večernje novosti

Hronični umor i zvanično postaje bolest

Sindrom hroničnog umora, bolest modernog doba, mogao bi uskoro da dobije novo ime i kriterijume za dijagnostiku oboljenja.
Umor - Foto: flickr.com
UmorFoto: flickr.com

To znači da će svi oni kod kojih se dijagnostikuje da pate od ovog sindroma moći da se liječe specifičnom terapijom i da imaju opravdanje zbog odsustva sa posla.

Stručnjaci u nezavisnoj grupi koju je oformila vlada SAD složili su se na zajedničkom panelu, i zvanično su prihvatili sindrom hroničnog umora kao legitimnu bolest koju karakteriše pet osnovnih simptoma, i kojom bi, ubuduće, ljekari trebalo ozbiljno da se bave.

Odbor Medicinskog instituta (IOM), predlaže da se sindrom hroničnog umora preimenuje u "bolest sistemske netolerancije na stres", da bi se bolje objasnile i shvatile posljedice stanja na ljudski organizam.

Preokret u odnosu na ovaj sindrom, koji do sada mnogi ljekari nisu shvatali ozbiljno, mogao bi i da stavi i zvaničnu potvrdu na tegobe onih koji se dugo bore sa ovim stanjem. Oni već dokazuju medicinskoj struci da sa njihovim zdravljem zaista nešto nije u redu.

Prvi podaci o postojanju sindroma hroničnog umora datiraju od prije pola vijeka. U početku je bolest nazivana mijalgičnim encefalomijelitisom (upala mozga ili nerava koja izaziva bolove u mišićima), ali se tada nije povezivala sa hroničnim umorom i nije se identifikovala kao posebna bolest sve do polovine sedamdesetih godina dvadesetog vijeka.

Teorije o uzroku

* virusna infekcija
* poremećaj u imunom sistemu
* hormonska neravnoteža
* nedostatak vitamina
* psihički stres
* kombinacija svih faktora

 

"Vjerujem da smo konačno pokrenuli proces da pacijentima koji boluju od sindroma hroničnog umora omogućimo konačnu i legitimnu dijagnozu, na osnovu koje bi mogli da dobiju i bolju i efikasniju terapiju", rekla je Suzan Vernon, naučni direktor iz Udruženja koje se bavi rješenjem problema ovih pacijenata. Najteže forme bolesti mogu ozbiljno da ugroze život oboljelog, i zbog toga ne bismo smjeli da takve pacijente ne tretiramo ozbiljno.

Sindrom hroničnog umora veoma je teško dijagnostikovati. Ne postoji nikakav krvni test za utvrđivanje bolesti. Sa druge strane, mnoga druga oboljenja uzrokuju slične simptome. Dijagnoza se zato, upravo, uspostavlja uglavnom putem eliminacije drugih bolesti. Do sada, ljekari su se oslanjali na definiciju slučaja sindroma hroničnog umora iz 1994.godine, namijenjenog da pomogne istraživačima u ispitivanju stanja koje u to vrijeme nije bilo dokazano kao bolest.

Novi izvještaj Medicinskog instituta kojim se konkretizuju dijagnostički kriterijumi omogućava da se ovom bolešću ubuduće medicinska struka ozbiljno pozabavi. Prema novim preporukama, osobe koje pate od sindroma hroničnog umora moraju da imaju tri osnovne tegobe:

1. Teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti koje traju najmanje šest mjeseci, praćene teškim umorom.

2. Pogoršanje simptoma poslije bilo koje vrste vježbanja, uključujući psihičku i mentalnu terapiju, ili pogoršanje poslije emotivnog stresa.

3. Spavanje koje ne odagnava osjećaj umora.

Da bi dijagnostikovali sindrom hroničnog umora, ljekari takođe moraju da potvrde i dva dodatna simptoma: teškoće pri komunikaciji i pamćenju, i smanjenje tegoba u ležećem položaju. Potrebno je da ovi simptomi traju najmanje šest mjeseci, i da barem polovinu tog vremena budu srednje ili veoma izraženi, zaključeno je na panelu Medicinskog instituta.

Doktorka Elen Rajt Klejton, predsjednik ove ustanove i pedijatar u Vanderbilt univerzitetu u Nešvilu, kaže da se nada da će novi kriterijumi omogućiti pacijentima koji boluju od ovog sindroma da lakše dođu do dijagnoze:

Čak i ljekar opšte prakse, ne samo specijalista, moći će na osnovu ovih kriterijuma da uspostavi dijagnozu sindroma hroničnog umora. To je veliki korak napred za ove pacijente, jer je neophodno da se dokaže da bolest nije proizvod njihove mašte, već ozbiljno i realno oboljenje.

Od 836.000 do čak 2,5 miliona Amerikanaca pati od sindroma hroničnog umora, a smatra se da se kod čak 90 odsto onih sa ovim poremećajem, bolest ne dijagnostikuje. Sindrom najčešće pogađa osobe između 40. i 50. godine života, a četiri puta više žena se žali na ovo stanje.

Јavlja se kao snažan osjećaj umora koji obično prati tipične simptome obične prehlade ili gripa: crvenilo grla, bolovi u mišićima i blago povišena temperatura. Osoba ima utisak da se nikada neće potpuno oporaviti. Kako vrijeme prolazi, simptomi ne samo da se ne ublažavaju, nego se čini da se pogoršavaju jer se pojavljuju nova mjesta bolova, zatim stomačni i crijevni poremećaji, gubitak težine i, u poodmakloj fazi, dugotrajan zatvor.

Svi ovi gastrointestinalni simptomi obično se javljaju usljed poremećaja u apsorpciji hranljivih namirnica. Prisutna je i tendencija ka alergijama, budući da je većina osoba koja pati od sindroma hroničnog umora ranije već oboljevala od alergijske kijavice, čestih upala krajnika ili grla. Svi pomenuti problemi se na kraju obično rješavaju uzimanjem antibiotika širokog spektra.

Bolest se u praksi ipak, liječi, bez obzira na to što dijagnostički kriterijumi do sada nisu postojali, i što se pravi uzrok ovog oboljenja još ne zna. Istraživači su do sada povezali hronični umor sa zapaljenjem nervnih ćelija u mozgu, dok neki vjeruju da se hronični umor javlja zbog određenog poremećaja u imunom odgovoru pacijenta.

Uslov je da pacijent barem šest mjeseci ima četiri od osam ovih simptoma:

* Razdražljivost
* Ekstremni umor
* Umjereno povišena temperatura
* Bol u grlu i limfnim žljezdama
* Udruženi bolovi u koljenima i laktovima
* Problemi sa koncentracijom i zbunjenost
* Glavobolje
* Osjećaj umora ne prestaje nakon spavanja
* Bolovi i slabost u mišićima
* Zaboravnost

 

Koga pogađa ovaj sindrom?

Godine: Osobe od 40 do 50 godine. Rijeđe se javlja kod djece

Pol: Četiri puta češće pogađa žene nego muškarce

Životne navike: Osobe pod stresom. Gojazni i oni koji se rijeđe bave fizičkom aktivnošću

Socio-ekonomski status: Sindrom češće pogađa one sa tanjim novčanikom

Genetika: Bolest se češće javlja u porodici u kojoj već ima onih sa ovim sindromom

Koraci do dijagnoze

* Nema krvnog testa, skenera mozga ili drugog laboratorijskog ispitivanja koje bi dokazalo postojanje bolesti
* Isključivanje postojanja drugih, sličnih bolesti
* Utvrđivanje mentalnog i fizičkog stanja

Slične bolesti

* Lajmska bolest
* Fibromijalgija
* Sindrom Zalivskog rata
* Netolerancija na gluten
* Postpolio sindrom
* Deficit vitamina B12

Kako se liječi?

Trenutno nema specifične terapije, i ona je uglavnom simptomatska. Liekovi, antidepresivi, anksiolitici, lijekovi protiv bolova, pilule za spavanje. Terapija, tehnike za opuštanje mišića, savjetovanje kod psihologa, vježbanje. Navike, smanjivanje stresa, izbjegavanje kafe, alkohola, cigareta, usporavanje ritma. Alternativna medicina, akupunktura, masaža, joga, meditacija