Kako vježbanje podstiče rad mozga kod djece
I ova studija ističe važnost fizičke aktivnosti za zdravlje i razvoj mozga kod djece, naročito u pogledu određenih vještina razmišljanja koje najviše utiču na školski uspjeh.
Odavno se zna da djeca bolje razmišljaju ako se kreću. Nedavne studije su pokazale da su rezultati djece na testovima iz matematike i čitanja bolji ako su prije toga bili u šetnji, čak i kod djece sa viškom kilograma i bez kondicije. Druge studije su otkrile vezu između aerobne kondicije djece i strukture mozga, pri čemu su dijelovi mozga zaduženi za razmišljanje i učenje veći kod djece koja su u boljoj kondiciji.
Ali ove studije su bile kratkoročne ili međusobno povezane, što znači da nije moglo da se zaključi da li je kondicija zaista uticala na mozak kod djece ili jednostavno ona djeca sa razvijenim mozgom vole da vježbaju.
Zato su se za potrebe ove nove studije, objavljene u septembarskom broju časopisa "Pediatrics", istraživači s Univerziteta u Ilinoisu obratili državnim osnovnim školama u okolini i pitali da li mogu da odaberu učenike starosti 8 i 9 godina za program vježbanja poslije škole.
Ova grupa je bila posebno interesantna za istraživače jer su prethodne studije pokazale da u tom dobu djeca najčešće naglo razvijaju takozvanu izvršnu funkciju mozga, što predstavlja sposobnost da uvedu red u svoj način razmišljanja. Izvršne funkcije pomažu u kontroli istovremenog izvršavanja više mentalnih funkcija, održavanju koncentracije i sprečavanju neodgovarajućih reakcija na mentalni stimulans.
Djeca čije su izvršne funkcije slabije izražene obično imaju problema s učenjem u školi, dok djeca sa razvijenim izvršnim funkcijama najčešće imaju dobar uspjeh.
Istraživači su se pitali da li bi redovno vježbanje poboljšalo vještine u izvršnom funkcionisanju djece kroz podsticanje normalnog mentalnog razvoja.
Prijavilo se 220 lokalnih mališana koji su dovedeni na univerzitet na niz testova da bi se izmjerila njihova aerobna kondicija i trenutno funkcionisanje.
Istraživači su potom podijelili grupu na pola, pri čemu je 110 njih stavljeno na listu čekanja za vanškolski program, što znači da su nastavili s redovnim aktivnostima i poslužili kao kontrolna grupa.
Preostalih 110 dječaka i djevojčica se autobusom vozilo svakog popodneva do studentskog grada gdje su učestvovali u organizovanim, strukturisanim formama neobuzdane dječje zabave.
“Željeli smo da se igraju“, izjavio je Čarls Hilman, profesor kineziologije i zdravlja zajednice na Univerzitetu u Ilinoisu i glavni autor studije.
Sa monitorima rada srca i pedometrima u svrhu praćenja aktivnosti, djeca su upućena u vježbe koje i inače spadaju u dječje igre. Aktivnosti, koje su se često mijenjale, sastojale su se od igara kao što je šuga, kao i instrukcija za vještine tehnike, poput driblanja fudbalske lopte. Program vježbanja je sastavljen tako da poboljša i fizičku izdržljivost i osnovne motoričke vještine, kaže dr Hilman.
Svaki dvosatni trening je podrazumijevao i pauze za odmor, s obzirom da djeca jurcaju okolo dok ne iznemognu, a onda počnu iz početka. Prema mjerenjima pedometara, dječaci i djevojčice su se kretali umjerenim do intenzivnim tempom 70 minuta i prelazili više od 3 kilometra po treningu.
Program je trajao cijele školske godine, pri čemu su treninzi bili organizovani svakog dana poslije škole u periodu od devet mjeseci, s tim što nisu sva djeca prisustvovala svakom treningu.
Na kraju programa su se obje grupe vratile na univerzitet i ponovile fizičke i kognitivne testove.
Kao što je i bilo očekivano, djeca u grupi za vježbanje su bila u boljoj kondiciji nego ranije, za razliku od djece u kontrolnoj grupi. Kod aktivne djece je došlo do smanjenja tjelesne masnoće, iako tjelesna težina i sastav nisu bili u fokusu ove studije.
Ono što je važnije jeste da su djeca u grupi za vježbanje takođe pokazala značajna poboljšanja rezultata na svim testovima izvršnih funkcija koji su rađeni na računaru. Bila su bolja u “kontroli ometanja“, što predstavlja sposobnost da se blokiraju nebitne informacije i usredsredi na dati zadatak, nego što su bila na početku programa, i unaprijedila su sposobnost da barataju različitim kognitivnim zadacima.
Isto tako je važno napomenuti da su djeca koja su pohađala najviše treninga pokazala najviše poboljšanja u rezultatima kognitivnih testova.
Djeca u kontrolnoj grupi su takođe poboljšala rezultate testova, ali u mnogo manjoj mjeri. Mozak djece u obe grupe se razvijao, ali je proces bio brži i sveobuhvatniji kod djece koja su trčala i igrala se.
“Poruka je da djeca treba da budu fizički aktivna“, i zbog razvoja mozga i zbog zdravlja, kaže dr Hilman. Vanškolski programi kao što je ovaj koji su razvili on i njegove kolege zahtijevaju veoma malo opreme ili troškova za većinu škola, kaže on i dodaje da bi trebalo angažovati kvalifikovanog instruktora fizičkog vaspitanja.
Duži časovi fizičkog vaspitanja u školi bi takođe mogli da garantuju da se djeca dovoljno bave fizičkom aktivnošću u cilju zdravlja mozga, naravno. Međutim, školske vlasti širom zemlje skraćuju ili ukidaju fizičko vaspitanje iz finansijskih i drugih razloga, što najvjerovatnije predstavlja “kratkovidu“ politiku, kaže dr Hilman. Ako želite da djeca dobro čitaju i rade matematiku, obezbjedite im i da se kreću, piše Njujork tajms.